Željezo i mangan u vodi za piće

Željezo (Fe) i mangan (Mn) su metali koji se često nalaze u vodi. U bunarskoj vodi se nalaze kao posljedica kontakta podzemnih voda sa stijenama duži vremenski period. Željezo i mangan se vrlo često pojavljuju zajedno u vodi, međutim koncentracija mangana je mnogo manja od željeza.

Mangan je u malim količinama važan za ljudski organizam i dnevno ga se ishranom mora unositi u količini 10-20 mg, a njegov nedostatak usporava rast i skraćuje životni vijek jer sudjeluje u reprodukcijskim procesima.

U većim količinama je otrovan. Trovanja nastaju udisanjem para mangana, prašine oksida (MnO2) ili nekog drugog spoja. Pri tome dolazi do oštećenja pluća sa simptomima poput kašlja, bronhitisa i pneumonitisa. Vjeruje se da mangan također djeluje otrovno i na nerve, te oštećuje centralni nervni sistem. To djelovanje se iskazuje takozvanim manganizmom, bolešću donekle sličnoj Parkinsonovoj bolesti i simptomima poput motoričkih smetnji. Stoga za manganovu prašinu postoje maksimalne dopuštene vrijednosti od 0,02 mg/m3 za posebno finu prašinu koja može ući u plućne mjehuriće, te 0,2 mg/m3 za prašinu koja se udiše.

Prvi vanjski znaci trovanja su umor, iscrpljenost, klonulost mišića, zatim napadi smijeha i plača, a oboljela osoba sklona je samoubistvu. U kasnoj fazi javlja se drhtavica, opći simptomi Parkinsonove bolesti i skleroza nakon čega za oboljelog više nema lijeka.

Dozvoljena koncentracija mangana u radnim prostorijama je do 5 mg u m3 zraka, a u vodi za piće 0,05 mg/l.

Željezo je važan mikroelement za ljude, ali u prekomjernim dozama može djelovati i štetno.

Prosječne koncentracije željeza u krvi su od 60 do 170 mikrograma po decilitru. Kao predostrožnost nakupljanja željeza u organizmu, preporučeni dnevni unos iznosi 0,8 mg/kg tjelesne težine.

Vode sa povećanom koncentracijom željeza imaju negativan uticaj na organoleptička svojstva vode, izazivaju gorko-sladunjav i opor ukus, pa je neophodno ukloniti, u toku obrade i pripreme vode za piće jone željeza.

Željezo u vodi za piće izaziva zamućenje, a pri većim kocentracijama daje joj ukus po tinti. Kod sistema za snabdijevanje vode pojava željeza je najčešće posljedica korozije cijevi i rezervoara. Voda koja ima u sebi željeza stvara velike poteškoće i u brojnim industrijama, kao što su: tekstilna, kožarska, celulozno-papirna, prehrambena itd. Osim toga, željezo u vodovodnoj mreži može izazvati rast i razvoj određenih vrsta mikroorganizama, čiji metaboliti smanjuju ili potpuno ispunjavaju presjeke cjevovoda.

 Dozvoljena koncentracija željeza u vodi za piće 0,3 mg/l.

Oba elementa se lako mogu primjetiti u vodi, daju metalan ukus i obojenje žuto – narandžasto za željezo, i tamno – crno za mangan. Takođe ostavlja mrlje na odjeći koja se pere u takvoj vodi.

Iako se na osnovu obojenja i metalnog okusa vode može zaključiti da u vodi ima željeza ili mangana, dobro je za svaki slučaj izvršiti analizu vode da bi se odredila tačna koncentracija. Na osnovu toga se određuje  najbolje riješenje za uklanjanje željeza i mangana iz vode.

 Mi Vam nudimo uklanjanje željeza (postupkom deferizacije) i mangana (postupkom demanganizacije).

Sistemi za tretman vode za piće